preskoči na sadržaj

Osnovna škola Kralja Tomislava Udbina

Login
Brojač posjeta
Ispis statistike od 27. 11. 2012.

Ukupno: 161617
Ovaj mjesec: 640
Ovaj tjedan: 92
Danas: 17
Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Portali

Za učitelje

Priručnici za djecu

Novi naslovi

2024 GODINA

VELIKE CIVILIZACIJE: ZAJEDNICE I KULTURE STAROG SVIJETA

S više od 60 stručnjaka iz različitih zemalja, s više od 600 fotografija u boji i specijalnih prikaza, s mnoštvom ilustracija, karata dijagrama i crteža, ova je knjiga od neprocjenjive vrijednosti za svakoga tko želi doznati tko smo, odakle potječemo i kako su nastali današnji različiti društveni i kulturni sustavi. Ova bogato ilustrirana i stručna knjiga sadrži pregled razvoja starih civilizacija. Obuhvaća razvoj klasičnog društva u Egiptu, Grčkoj i Rimu, razvoj kultura u Aziji i Africi te civilizaciju Maya, Azteka i Inka, sjevernoameričkih Indijanaca i jedinstvenih zajednica u Australiji i na otocima Tihog oceana. Sve su te različite civilizacije zajedno oblikovale suvremeni svijet.

 


SIMON AŠIĆ: LJEKOVITO BILJE

Pred vama je knjiga koja želi pomoći u tjelesnim tegobama svakome tko vjeruje u snagu ljekovitih biljaka i drugih domaćih ljekovitih pripravaka. Riječi su to kojima je o. Simon Ašič (1906 - 1992) cistercit iz samostana Slična u Sloveniji (otprilike na pola puta između Ljubljane i Novog Mesta), prije petnaestak godina popratio izlazak svoje prve knjige.
Taj se najpoznatiji redovnik u više od 850 godina staroj povijesti toga samostana počeo baviti ljekovitim biljkama još prije Drugoga svjetskog rata. Zadnjih je pak pet desetljeća svojega života pomogao tisućama bolesnika, svakome tko mu se obraćao za pomoć. Slušao je i savjetovao. U svojemu dugu životu prikupio je mnoga iskustva o ljekovitim biljkama i njihovu ljekovitom djelovanju. Sva su njegova znanja o tome. kao i iskustva o liječenju prirodnim sredstvima sakupljena u ovoj knjizi.


SINIŠA GLAVAŠEVIĆ: PRIČE IZ VUKOVARA

Kratke, lirske priče o Vukovaru, piščevu djetinjstvu, prijateljima, životu, ratu i svijetu što nas okružuje, jedina su književna ostavština Siniše Glavaševića (Vukovar, 1960 – Ovčara, 1991), legendarnoga ratnog izvjestitelja iz Vukovara. Iz opkoljenog i razrušenog Vukovara, neposredno prije njegova pada, uredništvu Hrvatskoga radija u Zagrebu, Siniša je uz ratna izvješća, također otisnuta u ovome izdanju, slao i te priče, posvećene sebi samom i svome gradu. Dok u ratnim izvješćima za Hrvatski radio prevladavaju gnjev, očaj i optužbe zbog nedobivene, a obećane pomoći braniteljima i civilima sabitim u ruševinama herojskog, ali nepostojećeg grada, kratke priče, premda pisane u takvim surovim i neljudskim uvjetima, odaju nježnu, meditativnu i suosjećajnu piščevu narav, kao i neupitni književni talent.

 

HRVOJE KOVAČEVIĆ: GENERAL KIRO MIŠ

Kiro je zbilja poseban miš. Njegov najbolji prijatelj bio je jedan stari postolar kojemu su se ostali postolari često podsmjehivali, uglavnom zato što je bio dobar. Kad se pročulo da se stari postolar sprijateljio s mišem, njihovu izrugivanju nije bilo kraja. Bolje je naći prijatelja od kojeg možeš imati neke koristi, mislili su.
Miš Kiro svojega je prijatelja volio svim svojim malim, mišjim srcem, ali nije bio potpuno sretan. Dok bi promatrao vjetrovito, proljetno predvečerje, mučio ga je neki neodređen nemir. Želio je putovati i vidjeti svijta. Jednoga dana, pred jutro, krenuo je u najveću pustolovinu svojeg života...

 

JOHN BOYNE: DJEČAK U PRUGASTOJ PIDŽAMI

„Dječak u prugastoj pidžami“ roman je o Drugome svjetskom ratu, priča ispričana iz perspektive njemačkog dječaka koji svojim nevinim očima ne može shvatiti užase rata. Bruno se nalazi s jedne strane žičane ograde i dijete je njemačkog zapovjednika koje s obitelji živi u blizini logora. Nema prijatelja i nema se s kim igrati, a vjeruje da je djeci u logoru zabavno jer mogu po cijele dane zajedno trčati. Šmuel se nalazi s druge strane ograde, odjeven u odjeću koju Bruno naziva prugastom pidžamom, uklopljen u masu jednakih ljudi obilježenih samo brojem, a ne i imenom, čekajući u tuzi i tišini što će se dogoditi s njim i njegovim ocem na tome okrutnom mjestu. U neobičnom prijateljstvu koje se razvija preko ograde Bruno se počinje pitati tko je to točno odredio da je baš Njemačka zemlja bolja od drugih zemalja i tko je odlučio tko će nositi prugaste pidžame, a tko odijela.

preskoči na navigaciju